Prevencija i upravljanje prekomjernom anksioznošću pri evaluacijama: kada stručne vještine nisu dovoljne

Programska evaluacija je složen proces koji podrazumijeva korištenje raznovrsnih metoda i postupaka kao i čestu suradnju među raznim dionicima. Stoga, nije začuđujuće kada se stručne vještine pokažu kao nedovoljne za suočavanje s brojnim praktičnim izazovima kod provođenja evaluacija. Članak Strategije upravljanja anksioznošću pri evaluacijama: Prema psihologiji programskih evaluacija [Strategies for Managing Evaluation Anxiety: Toward a Psychology of Program Evaluation] autora Donaldson, Gooler i Scriven (2002.), direktno se osvrće na jednu od čestih prepreka programskih evaluacija, odnosno na prekomjernu anksioznost pri evaluacijama. Dok se mnogi osjećaju nelagodno kada se vrednuje njihov rad zbog straha da će biti kritizirani, isključeni ili proglašeni nesposobnima, autori pokazuju kako takva reakcija od strane dionika programa, pogotovo kada je prekomjerna, može opstruirati kvalitetu i kredibilitet same evaluacije. Objašnjavajući simptome i efekte ovog fenomena, autori jasno pokazuju kako teorijske i tehničke vještine nisu dovoljne za evaluaciju visoke kvalitete, već su ponekad nužni drugačiji pristup i metode za bolje razumijevanje prekomjerne anksioznosti i ublažavanje njenih negativnih posljedica.

Ovaj tip anksioznosti objašnjen je kao reakcija dionika na evaluaciju koja je osjećajna, kognitivna i/ili bihevioralna kao i nerazmjerna ili pretjerana. Ona potiče pojedince da namjerno opstruiraju proces evaluacije ili onemogućava njihovu konstruktivnu participaciju. Autori navode znakove prekomjerne anksioznosti poput: povlačenje iz evaluacije, nesuvislo optuživanje evaluatora za skrivene namjere, odbijanje pristupa podacima nužnim za evaluaciju, namjerno odugovlačenje procesa evaluacije, nijekanje rezultata evaluacije, opsesivno skrivanje slabosti programa, čak i direktno pokazivanje ljutnje prema evaluatorima. Budući da ovakvo ponašanje direktno utječe na vjerodostojnost evaluacije i primjene njenih rezultata, neizostavno je da su evaluatori svjesni ovog izazova, kao i trenirani i pripremljeni za njegovo upravljanje.

Stoga, ključan doprinos ovog članka su jasne strategije i preporuke koje autori navode u svrhu prevencije i upravljanja situacijama u kojima se prekomjerna anksioznost pri evaluacijama pojavljuje. Primjerice, praktični savjeti uključuju identificiranje potencijalnih uzroka prekomjerne anksioznosti koji su bili prisutni prije samog procesa evaluacije ili su pak uzrokovani ponašanjem evaluatora. Time članak unaprjeđuje naše razumijevanje naravi prekomjerne anksioznosti te nam pomaže osvrnuti se na njene uzroke prije same evaluacije. Štoviše, članak navodi 17 praktičnih strategija koje svaki evaluator može naći korisnima, poput stvaranja povjerenja, diskusije o prijašnjim negativnim iskustvima tijekom evaluacije, zajedničke identifikacije svrhe i posljedica evaluacije, uspostavljanja kanala za povratne informacije i slično.

Prekomjerna anksioznost pri evaluaciji je samo jedna od mogućih prepreka za svrsishodnu evaluaciju na koje evaluatori mogu naići u svakodnevnom radu. Ove prepreke često zahtijevaju primjenu praktičnih vještina koje se najčešće razvijaju primarno kroz osobno iskustvo ili njegovu razmjenu s kolegama. Na kraju, razvidno je da različite praktične vještine postaju jednako važne kao stručne vještine, gdje osviještenost o navedenim izazovima u praksi, kao i iskustvo upravljanja njima predstavljaju snažnu nadodanu vrijednost za provedbu kvalitetnih evaluacija.

Donaldson, Steward I., Laura E. Gooler, and Michael Scriven. “Strategije upravljanja anksioznošću pri evaluacijama: Prema psihologiji programskih evaluacija [Strategies for Managing Evaluation Anxiety: Toward a Psychology of Program Evaluation].” American Journal of Evaluation 23, no. 3 (2002): 261–73.

Pripremila: Petra Škokić